Osnovna škola Hinka Juhna Podgorač

Od 10. do 16. prosinca 2008. godine u školi smo prikupljali prehrambene namirnice i higijenske potrepštine za Caritas Osijek. Učenici su donosili brašno, šećer, tjesteninu, rižu, šampone i ostale potrepštine koje su darovali korisnicima pomoći Biskupije Đakovačke i srijemske. 

Na zahvalnost zaboravimo u svakodnevici, a zapravo se radi o tome da cijenimo onoga od koga smo nešto primili i da mu to damo do znanja. Čovjek lako precijeni svoje djelovanje i njegovu vrijednost u odnosu na ono što je postao ili dobio zahvaljujući drugima.

Naime samo iz nesebičnog srca izlazi zahvalna riječ. Tko posjeduje zahvalno srce, taj zna što e sreća i zadovoljstvo. Pa ako na kraju dana osjetimo i izrazimo zahvalnost ljudima i Bogu, zahvalno će srce kliknuti : „Hvala ti, Bože što sam zahvalnošću usrećio bližnjega!“

Zahvalio se upravitelj Caritasa Osijek vlč. Ivica Rebić
 

Od 10. do 16. prosinca 2008. godine u školi smo prikupljali prehrambene namirnice i higijenske potrepštine za Caritas Osijek. Učenici su donosili brašno, šećer, tjesteninu, rižu, šampone i ostale potrepštine koje su darovali korisnicima pomoći Biskupije Đakovačke i srijemske. 

Na zahvalnost zaboravimo u svakodnevici, a zapravo se radi o tome da cijenimo onoga od koga smo nešto primili i da mu to damo do znanja. Čovjek lako precijeni svoje djelovanje i njegovu vrijednost u odnosu na ono što je postao ili dobio zahvaljujući drugima.

Naime samo iz nesebičnog srca izlazi zahvalna riječ. Tko posjeduje zahvalno srce, taj zna što e sreća i zadovoljstvo. Pa ako na kraju dana osjetimo i izrazimo zahvalnost ljudima i Bogu, zahvalno će srce kliknuti : „Hvala ti, Bože što sam zahvalnošću usrećio bližnjega!“

Zahvalio se upravitelj Caritasa Osijek vlč. Ivica Rebić
 

Od 10. do 16. prosinca 2008. godine u školi smo prikupljali prehrambene namirnice i higijenske potrepštine za Caritas Osijek. Učenici su donosili brašno, šećer, tjesteninu, rižu, šampone i ostale potrepštine koje su darovali korisnicima pomoći Biskupije Đakovačke i srijemske. 

Na zahvalnost zaboravimo u svakodnevici, a zapravo se radi o tome da cijenimo onoga od koga smo nešto primili i da mu to damo do znanja. Čovjek lako precijeni svoje djelovanje i njegovu vrijednost u odnosu na ono što je postao ili dobio zahvaljujući drugima.

Naime samo iz nesebičnog srca izlazi zahvalna riječ. Tko posjeduje zahvalno srce, taj zna što e sreća i zadovoljstvo. Pa ako na kraju dana osjetimo i izrazimo zahvalnost ljudima i Bogu, zahvalno će srce kliknuti : „Hvala ti, Bože što sam zahvalnošću usrećio bližnjega!“

Zahvalio se upravitelj Caritasa Osijek vlč. Ivica Rebić